Polaganjem cvijeća na mezarju u Parganima, danas je obilježena 32.godišnjica od smrti heroja odbrane grada, komandanta 2. bataljona 43. drinske udarne brigade Ruždije Islamagića

Uz članovi porodice i nekadašnji saborci, predstavnici boračkih udruženja i zvaničnici Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe, odali su počast komandantu Ruždiji Islamagiću koji je uz neizmjernu hrabrost dao veliki doprinos u organizaciji i pokretanju otpora agresiji i odbrani ovih prostora. Poručeno je da njegova žrtva nikada ne smije biti zaboravljena.

Njegov saborac Senad Hasović naglasio je da je riječ o čovjeku koji je srcem branio ovu državu i dao ono najvrijednije, svoj život.

„Ruždo je poginuo na Kolijevkama, a ni nakon 32 godine sjećanje na njega ne blijedi, jer se svake godine obilazi mezarje i polaže cvijeće, i naša je obaveza da se sjetimo i da ne zaboravimo“ – kazao je Hasović.

U ime porodice, prisutnima se obratio Ruždov unuk Kerim Islamagić, zahvalan svima koji čuvaju sjećanje na njegovog deda.

„Danas se sjećamo čovjeka koji za nas nije bio samo ime i prezime, već simbol hrabrosti, časti i ljubavi prema domovini, mog deda Ruždije Islamagića. Kada je došlo najteže vrijeme, nije se povukao, već je stao u odbranu onoga što je najvrijednije, a to su njegov narod, grad i porodica. Njegova žrtva nije samo dio prošlosti, ona živi u nama i u slobodi koju danas imamo“ – kazao je  Islamagić.

Ruždija Islamagić rođen je 1961. godine u Ustibaru kod Rudog. Desetak godina kasnije njegova porodica doselila se u Goražde, gdje ga je zatekao rat. Svoj ratni put započeo je kao komandir voda, učestvujući u odbrani brda Biserna iznad grada, a polovinom 1993. godine imenovan je za komandanta 2. bataljona 43. drinske udarne brigade. Kao neustrašiv borac, ostat će upamćen kao čovjek koji je u svaku akciju išao ispred svojih boraca. Teško je ranjen 12. aprila 1994. godine tokom žestoke agresorske ofanzive na Goražde, a preminuo je dva dana kasnije u Ratnoj bolnici. Posthumno je odlikovan najvišim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“ 1995. godine.

Ovom prilikom cvijeće je položeno i na mezar njegova saborca Jusufa Dacića koji je takođe poginuo istog dana. Ranjen je početkom rata i evakuisan u bolnicu u Užice. Nakon liječenja u Njemačkoj, vratio se u Goražde kako bi nastavio braniti svoj grad. Poginuo je na prvoj liniji odbrane 14. aprila 1994. godine.